Tuga

Dobrodošli na moj blog

20.04.2014.

Nda :/

Nisam te birala,to nikako,samo sam te pogledala jednom,a onda.Onda više nije bilo povratka.Zaglavila sam s ovim osjećajem.Osjećajem koji ne mogu definirati.Mogu li ga nazvati''ljubav''?Ja ne znam što da radim.Da te pustim ili da se borim?Jer znam da ako te pustim stalno ću se pitati:"Što bi bilo da sam ostala i borila se,da sam te nekako pokušala''osvojiti''?A ako bih ostala stalno bih se pitala:"Zašto si ostala kada ništa ne vrijedi,kada je sve uzalud?"Oh,kada bi se bar izjasnio što zapravo osjećaš,kada bi bar rekao glasno i jasno što misliš da mi olakšaš,bar malo.Ili kada bih bar ja mogla čitati misli,pa da pročitam tvoje misli kada me netko spomene.No ništa od toga. Jer ipak,ja nisam od onih cura koje imaju sve što požele.Ja se uvijek za ono što želim prvo moram izmučiti i to jako dobro,samo vrijedi li ovaj put isto? Ima li smisla trošiti vrijeme na tebe?Jesi li vrijedan toga?Milijun pitanja,a ni jednog odgovora,nažalost.No navikla sam se.Moje želje se nikada ne ostvaruju.Zašto bi sad bilo drugačije,zašto bi bilo posebno? Navikla sam se na to,ali nisam se navikla na jednu stvar.Na to da.Da ti nikada nećeš biti moj,da te nikada neću moći zagrliti,poljubiti,dodirnuti bar na tren.Da ti nikada neću moći reći:''Volim te''. Da neće biti zezanja,smijanja,da ti mene,a ja tebe tješim kada dođu ona tužna vremena.Nisam,ali moram,moram se pomiriti s tim i prihvatiti tu okrutnu,glupu i bolnu istinu,koja se zove ŽIVOT! Ja tebe ne mogu natjerati da me voliš,da ti se svidim,ako ti tako ne osjećaš.Ne,ne mogu.Kada ugasim svijetlo,legnem u krevet i kada zatvorim oči nestane sve ovo,ostaneš samo ti,tvoj lik i moja mašta.A u mojoj mašti mi smo zajedno,smijemo se,zezamo se.A ujutro.Sve nestaje.Ta magija nestane,moja sreća, sve... Vratim se u surovu stvarnost. Stvarnost u kojoj nema tebe,niti će te ikada biti.I na kraju svi mi imamo neke neostvarene želje,želje koje smo željeli svim svojim srcem,a one se nisu ostvarile.Eto,ti ćeš ostati moja neostvarena želja.Zauvijek ćeš ostati u mom srcu,na neki način dio mene iako nikada ni nisi bio dio mene,ali moje srce će ti pripadati na neki čudan način,meni nerazumljiv.Ti ćeš uvijek kako god bilo imati mjesto u mom srcu.Mislim da sam sada na kraju shvatila onaj osjećaj,mislim da se zove ljubav,jer kada nekoga voliš onda ga pustiš da bude sretan,pa makar i bez tebe.Eto.Ja te puštam i želim ti sve najbolje.Život ide dalje.Tvoj sa nekim sretnijim i boljim,a moj ide dalje bez tebe.Malo tužniji.Sjeti me se ponekad,onako prijateljski bar.

<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5050

Powered by Blogger.ba