Tuga

Dobrodošli na moj blog

17.02.2013.

:)

Možda će ti se ovo pismo učiniti glupim,jer živimo u istoj kući,jedemo za istim stolom,pričamo svaki dan,ali ni danas,kad nisam više dijete,nemam snage reći ti koliko značiš za mene.Ovako mi je lakše.Kažu, papir podnosi sve.Ovih dana često te gledam iz prikrajka.Gledam u tvoje oči,gledam u tvoje lice,pratim tvoje pokrete i znaš što primječujem?Ne smiješ se više majko,kao nekada. Stalno si mi tužna,na licu ti se ocrtavaju brige,u očima nema sjaja. Majko,jesam li ja tome pridonijela ili ovaj život,pun kušnji i nemilosrdnih riječi?Vjerojatno oboje.Kad se samo sjetim koliko sam te puta povrijedila svojim riječima i djelima,koliko puta si suze prolijevala zbog mene… evo i sada kad sve shvaćam,znam te povrijediti.Majko,teško mi je zbog toga,vjeruj mi,ali ne znam kako ti to reći.Jednostavno,ne znam i oprosti mi zbog toga.Kad sam god imala problema i onih prvih,dječjih,ali i ovih malo "zrelijih",bila si uz mene.Slušala si me i plakala sa mnom,tješila me kako samo majka zna utješiti svoje dijete i sada često razmišljam,što da te nema? Toliko toga bi ostalo nedorečeno.Ne bih ti mogla reći koliko mi je žao zbog svega,koliko topline unosiš u moj život,koliko te volim,zato ti pišem.Ovo je,majko,moj način da ti kažem sve što osjećam.Ovo je način da ti kažem kako te ne želim više uzimati zdravo za gotovo.Ne želim se u jednom trenutku svoga života kajati što nisam shvatila što znače one tvoje riječi–"sjetit ćeš se ti svoje majke,ali biti će kasno…"Nemoj biti tužna više.Znaj da imaš dijete,budalasto dijete,koje će uvijek biti tu za tebe,kao što si ti bila i jesi uz njega.Neće biti kasno.

23.12.2012.

Jer ja znam zasto :D

"Prijateljstvo je zvijezda koja zivot krasi,a uspomena ju cuva da se ne ugasi" jedna je od pjesmica koje su nam cesto pisali u spomenare i leksikone tijekom osnovne skole. Tad je bilo vazno napisati nesto sto se rimuje,a autori su vjerojatno tek kasnije,kad su malo odrasli,shvatili znacnje toga sto su napisali.Jos od malih nogu smo se druzili s klincima u pjesku,u parku,trcali s nekim,dijelili igracke s nekim.Onda su uslijedile duge igre s barbikama ili auticima,a brzo je dosla i skola,gdje smo stvarali prve prave prijatelje,od kojih ce nam neki ostati za cijeli zivot.Nakon toliko godina igre i zezanja,prijatelji nam postaju nesto puno vise.Osobe kojima cemo reci sto nam se dogadasšto nas muci,s kojima cemo pricati bas o svemu.I takvi razgovori nam postanu jako,jako vazni.Meni su uvijek roditelji govorili da se u osnovnoj skoli steknu prijateljstva,ali tek u srednjoj cu naci prave prijatelje i da ce mi tada biti najbolje razdoblje u zivotu.Mozda je to u nekim slucajevima istina kao kod njih, ali ja sam imala takvo iskustvo da su mi prijatelji iz osnovne skole oni najbolji,sta opet ne znaci da ih u srednjoj nisam stekla.Jesam i cure su super u skoli ali nije to,to.Kako god bilo,prijatelje trebamo traziti cijeli zivot.Nije dobro biti samo u jednom krugu drustva jer treba steci prijateleje.Postoji velika razlika izmedu poznanika i prijatelja i to velika razlika.Puno puta sam znala reci nesta lose o prijateljici iz drugog razreda ali to nije prijateljstvo to je samo poznanstvo,ali i takva se poznanstva mogu pretvoriti u prava prijateljstva.Nemoze se naravno sa svakim koga poznajemo ostati prijatelj cijeli zivot.Prijatelji se stjecu tijekom cijelog zivota a ne samo nekog razdoblja.Ali,ono o čemu sam htjela pisati ovaj tekst je to sto zapravo znaci ono pravo,istinsko pijateljstvo.Imate li takve prijateljice kojima mozete reci sve,bas sve?Od toga kakvu pizzu volite, kakva vam je obitelj,tko vam se svida,koga volite,sto ste napravili pa do dubokoumnih tema a da budete sigurni da ta osoba nece ismijavati ono sto joj kazete,pa makar imala i drugacije osjecaje i nevoli to i da znate da ono sto kazete u povjerenju ostaje zabetonirano(u stepenicama) izmedu vas dvoje?Postoje osobe i prijatelji kojih se sjetite i kad ste s nekim drugim i lijepo vam je pa pozelite da je i vasa prijateljica s vama.Super je imati takvog prijatelja kojem se uvijek mozes obratiti za pomoc i osloniti se na njega a da znas da te nece odbiti i samo te tako otkantatii. Neki dijele prijateljstva prema onome sto mozes raditi s tom osobom.Sa jednom frendicom izlazis,sa drugom se zezas a sa trecoj places na ramenu.Ali,nije li super kad s nekom osobom mozes sve to jer te ona jednostavno pozna jako dugo i nije ti neugodno pred njom izvaliti najvecu glupost na svijetu a ni plakat skupa s njom te kad ne moras razmisljati o tome kako se ponasas i kako bi se trebala ponasati, jednostavno moses biti svoja.Naisla sam ja i na one prijateljice koje sam smatrala svojim prijateljicama i bila uz njim a one su mene trebale samo zbog nečega, a kad se meni dogada nedto lijepo vidi se njihova ljubomora i neka mrznja da to uniste.Bilo je takvih previse i koje su me napustile nakon srednje skole,ali sam se pomirila sa time i krenula dalje.Prije se nismo podnosile,mrzile smo jedna drugu zbog odredenih stavari,ali to je proslost i djetinjstvo u kojem nismo znale sto znaci pravo prijateljstvo i samo jedna nasa prica nas je spojila i postale smo najbolje prijateljice.Promijenile smo misljenje jedna o drugoj jer smo postale odraslije i sada se tomu samo smijemo i sprdamo.U zadnjih 5 godina sa njom sam prosla dobre i lose stvari.Znale smo se posvadat ,ali smo se pomirile i dalje je sve bilo super.Uvijek je bila uz mene kad su mi suze krenule,bila mi je podrska i podupirala me.Samo me ona mogla nasmijati kad su mi suze bile na licu.Zna sve o meni i kada bi me pitali tko zna sve o tebi rekla bi Petra.Nismo i svemu iste,dapace dosta smo razlicite u nekim misljenjima,ali sa druge strane imamo puno toga istog.I sada nakon 8 godina zajedno u razredu dosla je srednja skola i rastanak od jednog dijela naseg prijateljstva.I kako se dogodi u vise slucajeva takva prijateljstva propadnu i vise se ne druze kao prije.Ali mi i nakon toga smo smo razdvojene vec 3mj,nismo zajedno u razredu,u nasoj prvoj klupi i nasa glupiranja sve to fali ali i dalje smo ostale jako bliske kao i prije.Fali nam to sve ali to je zivot i idemo dalje ali ostajemo prijateljice koje se nece razdvojit.

19.07.2012.

Za frendicu :)

Mila,znam da si ocekivala da ce te potraziti i pokazati da mu je stalo do tebe.On je dosao,ali nije dosao tebi.Njegovi koraci zude nekoj drugoj zeni.Prestani se zavaravati da mu nesta znacis,jer to nije istina.Prolazio je pored tebe kao pored stranca.Jednu noc te zvao,ali ne sto te pozelio,nego da ubije dosadu.Vec sutra je pio kavu sa drugom,milovao je pogledom i trovao slatkim rijecima,kao nekad tebe.Znam,to ti je tesko palo.Krisom si brisala suze,a osmjehivala se.Bila si mu samo jos jedna u nizu.Dugacak je red onih sto stoje za njim.Svaka ga zeli,a on nece ni za jednu da se veze.Mislila si da ce s tobom biti drugacije,ali vidis da nije.Skoncentriraj se.Baci osjecaje sa strane,sjedi i zapitaj se,ima li smisla da ga i dalje sanjas i da mu se nadas?U ovoj prici mena sretnog kraja.Dobar je on glumac ,ali ti nisi rodena da budes usputna stanica,na kojoj ce odmoriti i krenuti dalje, ne osvrnuci se gleda li ko za njim.Digni glavu i gledaj u nebo.Bog ti salje znak.Odustani od njega dok nisi jos dublje pala.Zaboravit ces ti.Hoces duso.Vjeruj mi!!

01.05.2012.

Mama :D

Do prije nekoliko dana sam mami najvise vjerovala.podupirala me u svemu,davala mi savjete i bila uz mene u najtezim trenucima.mislila sam da joj mogu vjerovati kao samoj mami ali i kao prijateljici,i da mi nikada nebi lagala,a sada tek shvacam da je to sve palo u vodu i da sam se jako razocarala.bila sam uvjerena da mi nikada nebi lagala.ima puno toga sto ne mogu reci prijateljici pa kazem mami pa tako i ona meni.cuvala sam njemu tajnu koju nitko ne zna i jos je cuvam i nebih je mogla odati nikome.sad shvacam da sam joj se previse otvarala i da sam joj previse vjerovala.cuvam njenu najvecu tajnu ali sad sam se uvjerila da mi je lagala o tom svem jer je trebala napraviti ono sto nije a obecala je.nista me u zivotu nije ostavilo bez teksta kao ovo.zasto je bas ona trebala biti uzrok toga?zasto osoba kojoj sam najvise vjerovala?toliko sam joj vjerovala a na kraju me izdala i rastuzila.sada tek vidim tko me uci da ne lazem i da ne vjerujem svakome jer nas taj netko moze duboko razocarat.ne znam kako da jooj pogledam u oci sada kad znam istinu.kad bih joj to samo mogla rec ali ne mogu.ne mogu vjerovati da sam joj do sada skoro sve govorila a sada joj ovo malo ne mogu reci.ali sto je opet zivot bez nje?tesko ga je objasnit,nemoguce zapravo.sta mi vrijedi zivot bez ljubavi?jedinu osobu koja je uvijek bila tu za mene polako gubim.ne namjerno,i ne svjesno,ali upravo ta jedna osoba koja je razlog mog zivota,ne shvaca koliko mi je zaista potrebna.potreban mi je samo njezin osmjeh ujutro,poneka lijepa rijec,zagrljaj.potrebna mi je samo njezina ruka da mi brise suze kad je najteze.a sta onda kad je nece bit,kad umre?? Ko ce mi tad brisat suze?budit me svako jutro s osmjehom?zaglit me kad ce mi bit potrebno?ko ce bit uz mene kad ju izgubim?ko ce bit samnom u onim najgorim trenucima zivota kad izgubim majku?zenu koja je najjaca na ovom svijetu u mojim ocima,zenu koja je kraljica jer trpi sranja u zivotu samo kako bi meni bilo ljepse.boginju koja je pretrpila vise boli i patnje u zivotu nego bilo tko drugi.zenu koja mi je uzor.ko ce bit samnom u onim trenucima kad izgubim jedinu pravu prijateljicu,koja me jednom izdala ali oprosteno je,gledala me uvijek ocima punima ljubavi,iako sam ponekad bila jebeno dubre prema njoj.osobu koja mi je oprostila svako sranje,koja me nije osudivala kad sam ju izdala,prevarila,osobu koja se uvijek s razlogom ljutila na mene,ali mi ipak oprostila bez razmisljanja.i nisam ju ponekad postivala i dovodila je u situacije u kojima ni ona nije znala sta da napravi ali me zastitila.znam da ne zasluzujem da bude tako dobra prema meni,jer sam najgore dijete koje majka moze imati,ali u onim trenucima kad je njoj bilo najteze uvijek sam bila uz nju.plakale smo zajedno,smijale se,radile,sranja,tracale makar to nismo voljele,komentirale,patile,uzivale,djelile tajne,cuvale ih.iako nisam od uvijek znala sta je prava majcinska ljubav,iako nisam imala tu sposobnost vidjet ju u njoj,prepoznala sam ju.mozda prekasno,ali sretna sam sta sam shvatila ko je jedina osoba koja zasluzuje da ju volim.jedina osoba bez koje moj zivot nema smisla.ona je razlog mog zivota,moje borbe,ona mi je uzor da zivot ima smisla koliko god sranje bio.ali znam,onog dana kad se njezin zivot ugasi,kad ja ostanem sama,necu imat snage nastavit sa zivotom.ne sama.znam da je taj dan iz sekundu u sekundu sve blizi,i bojim se spoznaje da cu jednostavno morat nastavit tamo gdje sam ostala bez nje.ali jednostavno ju volim bez obzira na sve <3

08.01.2012.

On :/

Pogledam kroz prozor i samo cekam kada ces se vratiti,ali nikako da se vratis.Samo zelim da se vratis i da te ugledam na vratima da mi dotrcis u zagrljaj.Onoga dana kada sam te ugledala nisam znala sto bih i kako bih reagirala.Usao si u moj zivot i kao da je sve lose nestalo.Novu godinu smo docekalo zajedno.Onakav docek nisam ni zamisljala.Poljubio si me u ponoc i osjecala sam da me nikada nece ispustiti iz zagrljaja.Proveli smo cijelu noc zajedno.Dosao je trenutak kada si morao kuci.Kada si odlazio osjecala sam se kao da ce mi se cijeli svijet srusiti.Nisam ocekivala i nisam mogla zamisliti da cu te ovako zavoljeti.Zapitam se zasto sam te uopce upoznala kada je sve bez tebe nista.Dali mi ga te Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu?Da mi dokaze sto je ustvari ljubav i kako ljubav moze boljeti.Bog mi zeli pokazati kako ljubav moze biti na trenutke sretna,a i tuzna.Povrijediti ljude je jako bolno valjda mi je to htio vratiti tobom kao sto sam ja druge povrijedila.Sesti dan bez tebe.Tako mracan,tuzan i bez srece i osmijeha cijeli dan.Svih ovih 6 dana.Zasto mene uvijek tako boli?Svake noci pokusavam zaspati,ali misleci na tebe i nase zajednicke trenutke ne izlazis mi iz glave i nikako da zaspem.Jos jedna noc se blizi koju necu spavati.Nikako da zaspim.Zelim te imati kao onu noc i ne ispustati te iz zagrljaja.Tvoj osmijeh,tvoje lice,tvoj smijeh ne izlazi mi iz glave.Stalno se pojavljuje u mom snu i to traje kao vjecnost,kao da si ponovno kraj mene.Zaljubljeni su uvijek patili,bili ostavljeni,prevareni.Zasto?Zasto te ne mogu zaboraviti i nase sve zajedniske trenutke zaboraviti?Tako je to uvijek u zivotu.Sve sto je ljepo kratko traje i samo ostane urezano u sjecanju.Lezim sama u sobi i ti nisi kraj mene,falis mi.Suze su mi krenule i samo gledam nase slike i prisjecam se kako nam je bilo ljepo.Rekao si mi  da mrzis ljubomoru,ali kako nebi bila ljubomorna kada se bojim da te ne izgubim pored toliko cura koje mozes imati.Zasto zelis samo mene?Kao da sam ja jedina cura.Sto si vidio u meni?Sto ti se tako svida na meni.Kazes da zelis samo mene,ali kako da povjerujem u sve to kada mozes imati koju zelis.Kada si mi  rekao da me volis pocela sam se bojati kako ce to sve biti i kako ce to sve zavrsiti.Ne znam dali bi bila vesela ili bih plakala.Jer daljina je u svemu tome prepreka.Sve mi je teze.Ne znam kako cu bez tebe i tvojih poljupca.Da te bar nisam upoznala.Sve bi bilo drugacije.Nebi bilo suza,tuge,ali ti si mi vratio smisao za zivotom i gledam to sve sa vedrije strane.Ima nesto u tebi sto mi pomaze da se uzdizem i mislim na dobro,a ne na lose i zato vjerujem u tebe.

27.11.2011.

Ljubav :)

Uskoro ce ponoc i preda mnom je jos jedna duga neprospavana noc.Ponovno pred ocima imam tvoj lik koji mi ne dopusta da zaspem.Dode mi da te imam kao nekada.Često mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjećam te pod kožom, kao da mi umjesto tople krvi ti tećeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati! Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena...želim da to traje zauvijek.Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena, voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.Jer povrijedio si ti mene,ali ja sam to vratila.Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo rijeći koje ti nisu i neće značiti baš ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek sljepa.Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.U tvoj život je došla ona koja ti možda znači sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni! Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put skrši, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti. nocas me odjednom svaka sitnica potsjeca na tebe,ali je na zalost kasno za nas,ti vise nisi moj.Pokusavam shvatiti tko si mi zapravo ti??Jeli i te Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu?Sve mi vise znacis u zivotu:kad izmjenjujemo rijec ili samocu,tugu,bijes u nocima poput ove.Ti si za mene uvijek bio savrsen.Ti jednostavno znas biti ono sto treba.Iako sam svjesna da me ne volis u meni jos zivi nada da ce nas sudbina opet na isti put navesti.Svaki put kad se tebe sjetim,ne mogu sakriti da sve ono sto smo davno imali u menii jos postoji.Znas li da te ponekad tako silno zelim opet vidjeti,dotaknuti te?Vec danima ti pokusavam naci manu koja ce me natjerati da te zamrzim i zavolim nekog drugog kojeg cu voljeti,ali sve je to uzalud.Svaka tvoja mana na kraju postaje simpaticna i samo jos vise pridonosi tvojoj neodoljivosti.Iz dana u dan svakog decka usporedujem sa tobom,ali niti jedan nije simpatican kao ti,ne smije se kao ti,neka tako smede oci kao ti,nije tako njezan kao ti.To jednostavno nisi ti.Koliko sam samo puta zazeljela da te nikada nisam zavoljela,da te nikada nisam upoznala,onaj prokleti dan,ali neke se stvari jednostavno dogode i one nemaju veze sa nama.Pokusavam doznati koju ulogu uopce igram u tvome zivotu.Znas li ti uopce da ja jos postojim?Kako god da se okrenem ja sam ta koja gubi.Uostalom ti si vjerojatno sretan,a ja sam ta koja ne moze dobiti ono sto najvise zeli.Ponekad te zelim nazvati samo da ti cujem glas,ali tada shvatim da to nema smisla.Polako,ali sigurno u ovih 7mj postao si dio mne i to me izluduje.Na koju god stranu zivota da krenem pronadem dio tebe i to me polako ubija.Zelim okrenuti novi list,doista to zelim ,ali jednostano ne mogu.Tuzno je kako sve brzo prolazi kada treba biti najbolje,ali za ljubav te nisam molila niti ne zelim jer te ne mogu natjerati da me opet zavolis.NE MOGU!!!!S toliko boli sve ovo pisem.Oprosti mi ako sam te zbog icega povrijedila.Tesko je kada zivot zaboli i kada bih htio da je tvoj zivot samo san.Kada ti odjednom sve krivo krene,kada te nitko ne razumije,kada ti nema nitko vise drzati oslonac,kada samog sebe razocaras.Sve sto sam napravila tebi bilo je krivo i zbog toga mrzim samu sebe,ali vrijeme se na zalost ne moze vratiti.Znam da ti sve ove rijeci nista nebi znacile.Mozda bi ti bile cak i smijesne ,ali jednoga dana ih mozda cak i budes i shvatio.Ako se ikada zaljubis u nekoga istinski,a ta ljubav ti ne bude uzvracena niti malo znat ces kako se ja osijecam.Samo sam tebe zeljela i imala,ali jos te volim samo te nikada vise necu imati.Probala sam,ali ne mogu pronaci nacim da zaboravim ovu ljubav i bol koja me cijelo vrijeme gusi.NE MOGU.Pokusala sam.U ovom trenutku se pitam zasto ja tebi uopce ovo sve pisem?Ne znam ni sama.Zasto se stalno ponizavam zbog tebe?Zasto?Zasto mi to uopce treba?Sto imam uopce od ovoga?Nista,ali mozda ti mogu pokazati da nisam uopce tako losa osoba kao sto mislis.I nisi ni sviestan koliko su me zaboljele tvoje rijeci:"Ti meni uopce ne volis,cijelo vrijeme si mi glumila."Pa zar bih ovo sve uopce pisala da sam neka hladna osoba ili da mi uopce nista ne znacis?Sto jos cekam?Znam da te suze vratiti nece zato ne zelim plakat.Jos uvijek se slamam,nedostajes mi sve vise.Ne mogu prestati misliti na tebe.Rekla bih ti jos samo jedno:OPROSTI MI STO TE VOLIM!!

29.10.2011.

Prijatelji :)

Imam puno prijatelja,ali u nevolji tek vidim tko mi je pravi prijatelj.Pravi prijatelj se prepozna u nevolji kako se kaze.Samo je jedan pravi prijatelj,a drugi su samo poznanici.Imala sam puno dobrih prijatelja,ali svi su otisli i napustili me.Samo su mi od dobrih prijatelja koji su uvijek uz mene ostali Pero i Vex.Oni mi daju puno snage u zivotu i razloga za smijeh i zabavu.Pero ide samom u razred i sjedimo zajedno u klupi.Poznajemo se vec 8god.Svasta prolazimo zajedno.Smijemo se do suza.Cudno se smije i to cu uvijek pamtit kod nje.Jako smo povezane.Niti jedno prijateljstvo nije savrseno pa tako nije niti nase.Ponekad se znamo posvadati,ali nas to brzo prode.Prije kada smo bile 2 razz nismo podnosile jedna drugu i nismo bile bas bliske kao sada.Prije nismo znale sto to znaci pravo prijateljstvo.Tek sada kada se trebamo rastati tek sada smo shvatile sto smo sve zajedno prosle i da ce nasem pravom prijateljstvu doci kraj.Svaka ce otici na svoj put,svaka u drugu skolu i zaboravit cemo jedna na drugu iako to ne zelimo,ali naci cemo novo drustvo.Svih nasih provedenih 8god je proslo kao 1 dan,a ne kao 8god.Jos samo 8mj i svaka odlazi svojim putem i svojim snovima,a do tada cu se potruditi svaki nas proveden zajednicki trenutak uljepsati jednom rijecju ili nekom sitnicom,a ne svadama i prepirkama.Nas dvije sve vise povezuje Vex,a ponekad i razdvaja.Vex je moj firmani kum.Uvijek je uz mene i sve bi napravio za mene.Utjesi me uvijek dok mi nije dobro.Smijemo se zajedno i zezamo.Ponekad smo se isto posvadali,ali nije to nista.Nase prijateljstvo pobijeduje sve.Nadam se da me nece zaboravit.Kada je tuzan kazem mu ako je tuzan da sam i ja,a on kaze da me zato voli jer djelimo osjecaje.Zna bit nedokazan i tvrdoglav,ali bez obzira na njegove mane i vrline ja ga volim kakav je i ne zelim da se mijenja radi mene.

16.10.2011.

Moj zivot :/

Ja sam jedna smedokosa i plavooka cura.Ista sam kao i svi ostali ljudi,ali se razlikujem samo po nekim sitnicama.Volim glazbu,izlaske i ovaj bloger.Volim se druzit sa frendovima i zabavljat se.Kao mala imala sam crnu,frckavu kosu.Bila sam bucmasta,a sada sam sasvim drugacija.Osjecam se odraslom iako znam da nisam.U nekim postupcima jos nisam odrasla i ne razmislilm prije nego nesto napravim.Svoj zivot sam zamisljala potpuno drugacije i sretnije.Moj zivot je sasvim drugaciji od drugih.Pun je tuznih dogadaja i tuge.Ponekad u mome zivotu ima srece.Uvijek sam nasmijana,ali osjecaji u meni su potpuno drugaciji.Da sam tuzna lica svi bih me ispitivali sto mi je,a ja nemam snage objasnjavati.Previse tuznih stvari sam saznala u zadnjih 10mj.Zivot mi se totalno raspada.Ponekad se zapitam tko sam ja,sto sam ja i zasto uopce postojim??Tko je uopce htio da ja postojim i zasto??Za sve to postoji objasnjenje i na svako pitanje odgovor.Osjecam se kao da sam sama na svijetu,nikome nije stalo do mene,pa cak ni vlastitim roditeljima.Zelim vjerovati da postoji istinski smisao zivota,neki princip koji ce mi pomagati da idem dalje u teskim i ljepim trenucima.Zelim vjerovati da na svijetu postoji jos netko tko je usamljen kao ja.Zelim vjerovati da cu jednoga dana pronaci svoju ljubav i da cemo se voljeti i da nikada vise necemo biti sami.Zelim vjerovati da me netko voli,da je nekome stalo do mene.Ali cemu svo to vjerovalje??Nije to religija da se vjeruje na taj nacin kao na ovaj.Kada bih gledala samo pomocu svojih ociju bila bih izgubljena u tudem zamagljenom svijetu.Nervozna sam,ljuta,uplasena i potpuno nesigurna u zivotu.Dojadilo mi je da razmisljam o svemu sto vidim,cujem i sto me muci,sto me cini sretnom,a sto tuznom,sto zelim,sto trebam,sto je ispravno,a sto nije,sto je istina,a sto laz,sto ljudi govore i o tome kako sada stoje stvari.Ne mogu ni napred ni nazad jer ne zelim da se izgubim ili prepustim i ne zelim da ignoriram sebe,a opet nisam sigurna gdje sam,tko sam i sto sam.Vise ne znam sto mi treba i sto me cini sretnom.Vise nisam sigurna ni u sta ni u koga.Vise ne znam sto je iluzija,a sto stvarnost i bojim se svega okolo i svoje buducnosti.Bojim se sebe i svojih osjecaja.Da sam npr. slikar tako bih najbolje crteci mogla pokazati kako se osjecam i katastrofu u koje se pretvorilo moje bice.Meni nista nije jednostavno u zivotu.Potrebno mi je da budem sigurna i da potpuno vjerujem u sebe i u svoj zivot,a vrtim se u krug i kako god da se okrenem dolazim do nekih zakljucaka koji su mi neprihvatljivi i pored kojih nemam zelje da zivim.Ne prestajem misliti o svemu sto smatram bitnim i vrijednim.Osjecam se bespomocno.Ljudi kazu da je smisao zivota sam zivot i da ne treba pretjerano raspravljati svaku sitnicu.Potom mi ljudi kazu da sam mlada i da svasta mislim u svojoj glavi,da sam totalno nezadovoljna,ali nije tamo.Obradujem se sitnicama.Mozda nisam normalna,mozda ne znam cijenit ono sto imam i ono sto sam.Mozda u svemu pretjerujem,mozda su ljudi u pravu da sa ovakvim postupcima i ponasanjem necu daleko stici.Ne nalazim ni jedan smisao da budem pozitivna u svakom trenutku svog zivota.I mozda ne zasluzujem da budem tu i da zauzimam nekome mjesto i zrak tko bi zivio bolje od mene koja sam negativna i nezadovoljna.I mrzim kad samo pisem bez reda i nekog poretka rijeci,ali u posljednje vrijeme uopce i ne razmisljam o tomu kako se izrazavam i kako objasnjavam svoje osjecaje,kako ih dozivljavam.Sama sam sebi neprijatelj.Imam jednu prazninu u srcu i ne razumijem ju.I svi me pitaju sto mi je,ali neka me to vise nitko ne pita jer nikada nece dobiti odgovor i nikada nece znati sto mi je.Unistavam samu sebe psihicki i "maltretiram" samu sebe.svaki put padam i ustajem znajuci da cu opet pasti.U sebi osjecam samo bijes,ljutnju i sitnica je sada potrebna da ostanem bez teksta.Ne prepoznajem vise samu sebe.Jesam li ja zrtva necega sto je u meni i izvan mene ili sam samo uzrok i predmet svojih muka??Jednostavno bih "razbila" svijet da se razbije kao staklo,da nestane i da se ugradi novi zivot kao novo staklo i da ide opet sve iznova.Kada bih tako bilo svatko bih radio po svome,ali zivot je samo jedan i jednom se zivi i ne pita dali boli ili ne.Uvijek ostaju sjecanja,rane zacijele,ali oziljci posljedica uvijek ostaju.Zato se svatko treba borit za sebe i svoj zivot nadajuci se da ce uvijek biti bolje.. :/

25.09.2011.

Prijateljstvo :D

Pisat cu o svojoj najboljoj prijateljici i nasem prijateljstvu. Ona se zove Ana. Uvijek je nasmijana. Ima ljep osmijeh i to me privuklo kod nje. Prije se nismo podnosile uopce i ona je imala svoju najbolju prijateljicu Tamaru. Bile su nerazdvojne , svadale su se ponekad , ali poslje i pomirile. Zajedno smo trenirale rukomet i kada bih se one posvadale Ana bih bila samnom cijeli trening. Tako smo se sve vise zblizile. Obje smo prestale trenirat rukomet , a Tamara je otisla u srednju. Tamara nije puno dolazila u nasu skolu vidjeti Anu. Ana je bila tuzna radi toga , ali je ipak imala mene da je utjesim i razveselim. Odlucila je pronaci najbolju prijateljicu koja je nikada nece napustitt kao Tamara i koja ce uvijek misliti na nju. Tamara je pronasla nove prijatelje u skoli i najbolju prijateljicu , a Anu je zaboravila. Tamara nas je stalno razdvajala i bila meta vecinu nasih svada. Ana i ja postale smo iz dana u dan sve bolje i bolje. Govorile smo jedna drugoj tajne , tracale i jos puno toga.Ponekad smo se posvadale radi nekog decka , ali smo shvatile da nase prijateljstvo nemoze rastaviti neki idiot koji nas nije vrijedan. Nase prijateljstvo je savrsena i iskreno. Nikada jedna drugu nebi povrijedile ili odale tajnu. Cuvale smo jedna drugu i brinule se jedna o drugoj. Bilo je puno svada zbog kojih se nismo druzile mjesecima , ali smo se pomirile i nastavile dalje shvativsi da ce biti jos takvih svada i da se treba na to naviknuti. Svi nasi dani provedeni , sve sekunde bile su provedene kao da se vise nikada necemo vidjeti u zivotu. Znale smo iskoristiti svaku sekundu naseg druzenja. Dani su bili puni smjeha , nekada tuge i suza , ali zato smo bile jedna kraj druge da se utjesimo i budemo bolje. Nista nas nije sprijecilo u pricama koje su drugi izmisljali. Te nas price uopce nisu zanimale. Bile smo slozne i jake... Dosao je zadnji dan skole i bila sam vesela jer je zadnji dan skole i napokon praznici , a onda sama pomisao da Ana odlazi iz skole postala sam tuzna. Ana odlazi. Zasto tako brzo ?? Sada ce u drugoj skoli pronaci nove prijatelje , a mene ce zaboraviti kao nju Tamara. Nase prijateljstvo ce sada prekinuti. Nisam mislila da ceme napustiti , ali krivo sam mislila. Sve mi je to cudno. Fale mi sva nasa ludiranja i sranja koja smo radile. Nemam kome trcat pod odmorom da kazem sto se novo desilo. Toga vise nema. Sve je to nestalo kao da nikada nije ni bilo. Ponekad se zapitam jeli uopce istina da sam je ikada upoznala ,a da me sada napustila ?? PROSLOST!!! Tog prijateljstva cu se uvijek sjecati i nikada necu vise naci prijateljicu kao sto je ona. Volim je takvu kakva je i ne zelim da se mjenja. Zelim samo da me nikada ne zaboravi i da me se barem ponekad sjeti i potsjeti me. Dali trazim previse ?? ://

05.09.2011.

Strah , tuga i bol

Taj dan sam imala neki cudan predosjecaj. Bilo je to 25.01. Moj brat Mačo poslao mi je poruku da je vise nema , da je sada na nebu i da ne vjeruje u to. Nisam znala sto se dogada pa sam ga pitala. Kada mi je napisao da je vise nema , nase Ivane , nisam se prvo mogla sjetiti od straha i onda kada mi je Mačo objasnio tko je to pocela sam plakat i rekla tati da ga nazove. Tata me poslusao i nazvao ga. Mačo je bio jako uplakan. Tek tada sam saznala sto se uistinu dogodilo. Bacila se pod vlaK. NEMOGUCE!!!!! Tada sam pobjegla u sobu i plakala. Mislim da sam cjeli ocean isplakala. Ujutro sam morala u skolu , a ja sam samo mislila na to kako se i zasto to dogodilo. Nisam bila bas dobra sa njom , ali je Mačo bio jako dobar. I tako sam zaspala razmisljajuci kako je imala hrabrosti to napraviti. Odjednom sam zacula glas mame kako moram u skolu. Kada sam dosla u skolu cijeli dan sam bila zamisljena i nisam sljivila nastavu i druge oko sebe. Kada je napokon zvonilo za kraj sata otrcala sam do Lily i ispricala joj sto se desilo , no ona je to vec znala. Nije mi stigla nisto reci ni pitati me kako sam a vec je zvonilo za pocetak drugog sata. I tako je prosao cijeli dan da ja nisam imala osmjeha na licu. Napokon je zavrsila nastava i Lily me cekala na ljuljackama da joj sve isponovo ispricam i kazem kako sam. Pokusala me nasmijati , ali nije uspjela jer inace kada sam sa njom nasmije me do suza. Bila je tuzna jer me nije uspjela raspoloziti. Par dana kasnije Lily i ja planirale smo bjeg od svih da se odmorimo od svega i da budemo same. Nije nam uspjelo. I tako me ta tuga prati iz dana u dan dok nije prosao sprovod Ivane. Rina je bila tada u stanju napraviti sve za mene. Posla je samnom na sprovod i bila stalno samnom. To je bio najgori dan ikada. Plakala sam jako i nisam mogla jos to sve vjerovati. Kao da je to bio sve san. Rini je to bio prvi put da ide na sprovod. Ona je moja prijateljica iz razreda i nije je poznavala , ali je plakala i ona. Sve iz dana u dan sam se pocela oporavljati dok nije dosao dan kada sam posla sa ekipom u Lotus. Bila sam sretna sto napokon idem van. Rita nas je cekala u Lotusu. Pocela sam se zabavljat sa Matkom. Odjednom sam vidjela 7 cura kako ulaze u disko. Vidjela sam sasvim nesto cudno. Pocela sam se trest i plakati. Odvela sam Ritu na stranu. Upitala me:"Lale sto ti je??Jesi li dobro??" "Cekaj da se smirim!!"-odgovorila sam. Bila je zbunjena i uplasena kao i ja. Pocela sam pricati ne uzivsi ni daha:"Prosle su 7 cura i bile su preljepe. Pogledala sam ih bolje. Zadnja se okrenula prema meni i nasmijala mi se. Vidjela sam..." Tu me prekinula:" Ma sto si vidjela , reci vec jednom." Uzivsi daha pocela sam pricati:"Vidjela sam Ivanu. Ne znam kako , ali vidjela sam je!!!Mislit ces da izmisljam ili da me supila jedna piva , ali nije. !!Bila je zacudena mojom pricom. Smirila me i sjele smo drustvu. Nakon nekog veremena opustila sam se i nisam mislila na to. Ugledala sam Lily , ali joj nisam htjela smetati. Odjednom sam zacula:"Lola , dodi ovdje!" Prisla sam joj , pozdravila je i zagrlila. Malo smo nesto cavrljale. Pokusala sam joj reci sto mi se desilo , ali ona bi se samo na to nasmijala i rekla da sam pila. Otisla sam se zabavljat , a ona je ostala sa deckom. Doslo je pola 12 i trebala sam krenut kuci. Bilo je zabavno do doma. Drugi dan sam bila na sisanju i mama me nazvala i upitala:"Lola sto radis??Ima li doma problema?? Uzvratila sam:"Nema problema.Ma evo bas sam se sisala." Ispricala sam joj sto mi se desilo i nije znala sto bi mi rekla. Odjednom je smireno rekla:"Kupi lampase , podi na njen grob , pomoli se i zapali svjecu.Bit ce ti tako lakse" i poklopila je. Posla sam sa Edinom do groblja. Trazili smo njen grob , ali ga nismo mogli naci. Nazvala sam mamu i pitala je gdje je grob i uputila me do njega. Edin i ja posli smo kraj njega , ali ga nismo vidjeli. Pomolili smo se i zapalili lampase. Plakala sam. Otisli smo po bicikle i krenuli kuci. Sve je to bilo nekako cudno , a najednom je pocela padat kisa i grmit. Uplasila sam se svega toga i sve mi je proslo kroz glavu i samo sam mislila da ce sve proc i bit ce sve bolje i zaista je. :DD


Noviji postovi |

<< 06/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
5050

Powered by Blogger.ba